Servis za pripremu za samostalni Život uz podrŠku

Postojanje svesti zajednice o različitostima članova društva jedan je od preduslova i pokazatelja društvenog razvoja i ostvarenja kvaliteta života građana jedne zemlje. Za razliku od većine naših sugrađana, osobe sa intelektualnim poteškoćama imaju potrebu za dodatnom podrškom i pomoći da bi ostvarili svoje individualne, ljudske potencijale. Samostalni život je za većinu ljudi nešto što se samo po sebi podrazumeva ali osobe kojima je potrebna specificna društvena podrška, kao što su osobe sa intelektualnim poteškoćama retko srećemo u situacijama koje čine našu svakidašnjicu (na ulici, kafićima, bioskopima i prodavnicama). Predugo prisutan medicinski model rehabilitacije i zastarele teorijske osnove u edukaciji stručnjaka koji se bave edukacijom i rehabilitacijom osoba sa intelektualnim poteškoćama dovodi do odsustva istrajne inicijative za bilo kakvu vrstu promene u pristupu tim osobama, ne samo od strane stručnjaka već od strane čitavog društva koje zbog neinfirmisanosti i predrasuda, u većini slučajeva izgrađuje negativne, cak diskriminišuće stavove prema osobama sa intelektualnim poteškoćama.
Zbog nepostojanja alternativnih oblika trajne podrške odraslim osobama sa intelektualnim poteškoćama u Srbiji i Crnoj Gori proizilaze sledeće posledice:

• Smeštanje odraslih osoba sa intelektualnim poteškoćama u velike institucije.
• Neiskorišćeni potencijali; osobe sa intelektualnim poteškoćama padaju na teret budžeta države
• Nezaposlenost osoba sa intelektualnim poteškoćama što direktno utice na povećanje siromaštva.
• Kršenje ljudskih prava.
• Pojava socijalno neprihvatljivih oblika ponašanja.
• Nakon završenog rehabilitacionog procesa u ustanovi roditelji osoba sa intelektualnim poteškoćama su prepušteni sami sebi.
• Neinformisanost osoba sa intelektualnim poteškoćama o njihovim pravima i načinu njihovih ostvarivanja.
• Gubitak motivacije, samopoštovanja i samostalnosti.
• Gubitak socijalnog segmenta ličnosti čiju potpunu afirmaciju omogućavaju jedino prirodni uslovi.
• Socijalna izolacija osoba sa intelektualnim poteškoćama.

Navedeni razlozi, motivisali su grupu strucnjaka ŠOSO “Milan Petrović” na formiranje servisa za kreiranje i primenu programa za pripremu za samostalni život uz podršku. Programom su obuhvaćene osobe sa intelektualnim poteškoćama, starije od 15 godina, koje su upisane u ŠOSO “Milan Petrović”. Takav način rada pozitivno utiče ne samo na osamostaljivanje omladine sa intelektualnim poteškoćama i sticanje novih iskustava i znanja već i njihovo postepeno navikavanje na što duži boravak van kuće i bez roditelja što je prvi korak u pripremnoj fazi za samostalni život uz podršku u malim kućnim zajednicama kojima težimo. Primenom programa pripreme za samostalni život uz podršku, utičemo na smanjenje vulnerabilnosti i socijalne isključenosti osoba sa intelektualnim poteškoćama i ujedno pružamo podršku roditeljima i porodicama korisnika.